Za postavljanje slika na net za sada je Google-ovo resenje, koje se zove Picasa, po meni najbolje. Iako je resenje "matoro", ljudi koji rade na njemu doprinose njegovom poboljsanju dodavajuci stalno nove mogucnosti, a da se pritom jednostavnost celog servisa ne gubi.
Dovoljno je da imate Google nalog (gmail) i da odete na http://picasaweb.google.com. Vase slike ce se nalaziti na http://picasaweb.google.com/vasGoogleNalog.
Kada podizete vase slike (link Upload) bicete prvo upitani da otvorite novi album (ako ne posedujete nijedan) ili da izaberete neki od postojecih. Album moze biti public (javni, svako ga vidi i svako moze doci do njega pretrazivanjem Picase) i private (samo vas, "nevidljiv" je za sve ostale korisnike). Nakon odabira/kreiranja albuma ce vam se otvoriti stranica na kojoj mozete podici maksimalno 5 slika istovremeno. Posto postavljate samo najbolje i izabrane fotke, mislim da je prostor koji vam nudi Picasa od 1 GB sasvim dovoljno.
Za mene je najveca prednost Picase je sto imate sliku u originalnoj velicini koju kasnije moze svako preuzeti.
Sto se tice "dizanja" fotki, postoji i elegantnije resenje u vidu aplikacije koja se zove Picasa (foto browser) i koja vam omogucava da postavite slike u vas album direktno sa vaseg racunara jednim klikom. Ovim putem se fotke podizu brze i imate mogucnost automatskog menjanja velicine fotografije na neku pristojnu rezoluciju, recimo 1600x1200.
Ali, sad jedno prakticno pitanje. Sta ako zelim da moje slike vide samo odabrani ljudi?
Resenje je da se logujete i da otvorite vas album. Videcete da je adresa (URL) tipa http://picasaweb.google.com/vasGoogleNalog/MojAlbum?authkey=ABCDEFGH#
Ovaj link posaljite na email ljudima za koji zelite da vide vase fotke bez potrebe da se loguju na Google.
Kvaka je u ovom "authkey". Ako toga nema, Google ce prijaviti da stranica ne postoji. Po meni ovo resenje je zaista prakticno i jos jedan razlog vise za koriscenje Picase.
Wednesday, September 10, 2008
Monday, September 8, 2008
Vasa (i njihova) sigurnost
Sve vise sajtova na Internetu zahteva vasu registraciju kako biste pristupili nekom sadrzaju ili uradili neku "akciju" (npr. slanje komentara). Svaki ovakav sajt treba da ima opciju "zaboravljene lozinke". Ovaj sistem se svodi na to da se korisniku koji je zaboravio lozinku posalje ista (postojeca ili nova automatski generisana) na e-mail adresu ili da mu se posalje link na kome se vrsi "resetovanje" (ponovno kreiranje) lozinke takodje na e-mail.
Od ova tri sistema i dalje se koristi prvi, koji je bio medju prvima i najprikladinij za "nove surfere". Medjutim, kako je rastao Internet, rastao je i rizik od namernih upada u sisteme, rusenje i/ili blokiranje sajtova, preuzimanje baze podataka i sl. Iz ovog razloga se danas sve (ili barem vecina) lozinke sifruju (enkriptuju) i takve se cuvaju u bazi podataka.
Radi se o tome da vama niko ne garantuje za sigurnost vase loznike za pristup sajtu jer ako neko pristupi bazi podataka (sto opet niko ne moze da garantuje) gde se lozinke cuvaju u citljivom formatu, svi korisnici su kao na "tacni".
Drugi nacin je da se loznika enkriptuje i takva da se cuva. Kada korisnik zahteva svoju lozinku, ona se dekriptuje i salje u email poruci takodje citljiva. Ovde sledi i jedna druga sigurnosna rupa a to je trasfer citljivih podataka kroz Internet. No, ovo cemo ovoga puta zaobici.
Treca opcija je najsigurnija od svih navedenih. Loznika se cuva u enkritpovanom formatu koji nije moguce (ili je moguce vrlo tesko) dekriptovati, a pri zahtevu za njenu promenu se salje samo link ka web stranici na kojoj se menja lozinka. Iako i ovde postoji navedena sigurnosna rupa (link je opet otvoren za usputno citanje), ovo se izbegava time sto se na stranici na koju link vodi zahteva unos korisnickog imena ili pak email adrese kako bi se mogao nastaviti proces izmene lozinke.
Dakle, zbog vaseg mirnog sna i poverenja drugih u vas, toplo vam preporucujem ovo resenje.
Iako vecina korisnika nije ovoga svesna, vi koji pravite bilo kakav sigurnosni "sistem" (makar se bazirao samo na autentikaciji tj. user/pass) bi trebalo da budete.
Od ova tri sistema i dalje se koristi prvi, koji je bio medju prvima i najprikladinij za "nove surfere". Medjutim, kako je rastao Internet, rastao je i rizik od namernih upada u sisteme, rusenje i/ili blokiranje sajtova, preuzimanje baze podataka i sl. Iz ovog razloga se danas sve (ili barem vecina) lozinke sifruju (enkriptuju) i takve se cuvaju u bazi podataka.
Radi se o tome da vama niko ne garantuje za sigurnost vase loznike za pristup sajtu jer ako neko pristupi bazi podataka (sto opet niko ne moze da garantuje) gde se lozinke cuvaju u citljivom formatu, svi korisnici su kao na "tacni".
Drugi nacin je da se loznika enkriptuje i takva da se cuva. Kada korisnik zahteva svoju lozinku, ona se dekriptuje i salje u email poruci takodje citljiva. Ovde sledi i jedna druga sigurnosna rupa a to je trasfer citljivih podataka kroz Internet. No, ovo cemo ovoga puta zaobici.
Treca opcija je najsigurnija od svih navedenih. Loznika se cuva u enkritpovanom formatu koji nije moguce (ili je moguce vrlo tesko) dekriptovati, a pri zahtevu za njenu promenu se salje samo link ka web stranici na kojoj se menja lozinka. Iako i ovde postoji navedena sigurnosna rupa (link je opet otvoren za usputno citanje), ovo se izbegava time sto se na stranici na koju link vodi zahteva unos korisnickog imena ili pak email adrese kako bi se mogao nastaviti proces izmene lozinke.
Dakle, zbog vaseg mirnog sna i poverenja drugih u vas, toplo vam preporucujem ovo resenje.
Iako vecina korisnika nije ovoga svesna, vi koji pravite bilo kakav sigurnosni "sistem" (makar se bazirao samo na autentikaciji tj. user/pass) bi trebalo da budete.
Subscribe to:
Comments (Atom)